2019 – Vol. 4 No. 1

Volume 4, Number 1

Uvodnik

Danijel Labaš, Ines Marinčić, Alma Mujčinović – Percepcija djece o utjecaju videoigara

Od trenutka kada se u svojoj najranijoj dobi upoznaju s medijima, djeca se susreću s raznovrsnim medijskim sadržajima koji su promijenili njihov način provođenja slobodnoga vremena (Šego, 2009, str. 62), a jedan od omiljenih jest druženje i igra u virtualnome svijetu – svijetu videoigara, u kojem su izložena njihovu pozitivnom i negativnom utjecaju. Novonastale se okolnosti odražavaju na odgoj i mijenjaju ulogu roditelja, odgajatelja i nastavnika. Stoga se danas, više nego ikada, ističe potreba razvoja medijske kompetencije i medijske pismenosti među djecom i odraslima s ciljem poticanja kritičkog razmišljanja o medijskim sadržajima te odgovorne i učinkovite uporabe medija. U radu se prikazuju rezultati istraživanja provedenog u razdoblju između siječnja i ožujka 2016. godine među 630 djece u dobi od 10 do 15 godina u trima osnovnim školama na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Za prikupljanje rezultata korištena je metoda ankete. Rezultati ovoga istraživanja pružaju uvid u odnos djece prema videoigrama, njihovim preferencijama pri odabiru videoigara i percepciji njihova sadržaja i funkcije, a usto mogu poslužiti kao korisni podaci za razumijevanje osobitosti videoigara te kao poticaj na razmišljanje o aktivnom uključivanju i korištenju edukativnih videoigara u procesu učenja.

Igor Kanižaj, Dražen Maleš – Povezanost navika i korištenja elektroničkih medija i sociodemografskih čimbenika kod adolecenata u Splitskodalmatinskoj županiji   

Navike korištenja medijskih sadržaja dinamično se mijenjaju. Vidljivo je to iz većine istraživanja u kojima su ispitivane medijske navike djece i mladih, no, riječ je većim dijelom o nacionalnim istraživanjima koja u nedovoljnoj mjeri otkrivaju specifičnosti korištenja medija na lokalnim razinama. S ciljem utvrđivanja povezanosti između navika korištenja elektroničkih medija te sociodemografskih čimbenika, provedeno je anonimno istraživanje metodom ankete među 340 adolescenata i adolescentica u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Rezultati su pokazali kako su adolescentice razmjerno heterogenija skupina s višim stupnjem međusobnih razlika u navikama korištenja elektroničkih medija u odnosu na svoje vršnjake. Rezultati ujedno utvrđuju dva potpuno različita smjera korištenja medija s obzirom na spolnu pripadnost ispitanika. Dok učenice, kao skupina, najčešće elektroničke medije koriste za zabavu, komunikaciju i korištenje društvenih mreža, učenici su primarno usmjereni prema informativnim i obrazovnim sadržajima.

Marko Alerić, Martina Kolar Billege, Vesna Budinski – Medijsko opismenjavanje u osnovnoj školi

Medijska pismenost obuhvaća znanje o medijima, ali i recepciju i produkciju medijske poruke. U suvremenom se odgojno-obrazovnom kontekstu, koji podrazumijeva stalnu izloženost djece medijskim sadržajima, pretpostavlja da odgojno-obrazovni programi sadržajno odgovaraju potrebama učenika – primatelja medijskih sadržaja. U radu smo istražili koji su sadržaji predviđeni Nastavnim planom i programom za osnovnu školu (MZOŠ, 2006) i prijedlogom Nacionalnog kurikuluma za Hrvatski jezik (CKR, 2017) te ispitali mišljenje ravnatelja, kao organizatora nastavnoga procesa, o tome koji su učitelji zaduženi za medijsko opismenjavanje u osnovnoj školi. Nadalje u radu problematiziramo inicijalnu osposobljenost nastavnika za nastavu medijske kulture, stavljamo u suodnos pojmove medijska kultura i medijska pismenost te problematiziramo poistovjećivanje uporabe medijskih alata s medijskom pismenošću. Istraživanje je povedeno s pomoću upitnika kojim smo ispitali nositelje medijskoga odgoja i obrazovanja te najčešće zadužene osobe za medijsko opismenjavanje djece u osnovnoj školi. Rezultati istraživanja pokazuju da je 42,19 % ravnatelja (N = 192) nezadovoljno programom medijske kulture u osnovnoj školi, 87,31 % (N = 197) ravnatelja misli da bi djecu trebali medijski odgajati učitelji i odgojitelji uz roditelje te da su u školi najčešće za medijsko opismenjavanje zaduženi učitelji hrvatskoga jezika (55,1 %; N = 187).

Lana Ciboci, Tamara Gazdić Alerić, Igor Kanižaj – Percepcija ravnatelja osnovnih škola o važnosti medijske pismenosti u primarnome obrazovanju 

Ravnatelji su jedni od ključnih nositelja odgojno-obrazovne djelatnosti u školama koji u suradnji sa školskim odborom, učenicima, roditeljima, stručnim suradnicima, ali i vanjskim partnerima mogu presudno utjecati na školski kurikul te kvalitetu i kvantitetu izvannastavnih aktivnosti. S obzirom na to da imaju ključnu ulogu u odgojno-obrazovnom procesu, začuđuje činjenica kako u Hrvatskoj gotovo da i nema istraživanja stavova ravnatelja o raznim pitanjima koja se tiču odgojno-obrazovnoga procesa, a dosad nije napravljeno niti jedno sustavno istraživanje o stavovima ravnatelja o medijskoj pismenosti, medijskom obrazovanju i medijskoj kulturi. Ta nas je činjenica dodatno motivirala da provedemo istraživanje u studenome 2016. u sklopu Stručnoga skupa Obrazovanje i licenciranje ravnatelja Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih škola na uzorku od 198 ravnatelja osnovnih škola iz svih dijelova Republike Hrvatske kako bismo utvrdili stavove ravnatelja o važnosti medijske pismenosti u primarnome obrazovanju te da ujedno utvrdimo i to koliko su osnovne škole opremljene medijima, koliko često ravnatelji financijski podupiru dodatna usavršavanja nastavnika o medijima te organiziraju li škole izvannastavne edukacije o medijima za učenike, roditelje, nastavnike i stručne suradnike. Istraživanje je pokazalo kako većina ravnatelja, njih čak 57,3 %, smatra da nakon završetka osnovne škole hrvatski učenici na temelju onoga što su naučili u školi nisu medijski pismene osobe te da u posljednjih nekoliko godina roditelji pokazuju povećan interes za medijsku pismenost. Unatoč tome, čak 43,8 % ravnatelja ističe da nikad u posljednjih godinu dana nisu organizirali izvannastavna predavanja o medijima za roditelje, a čak svaki četvrti ravnatelj ističe da se u njihovoj školi nikad ne održavaju predavanja o medijima za nastavnike i stručne suradnike. Pokazalo se i da škole još uvijek nisu dobro tehnički opremljene, što je preduvjet za provedbu medijskoga obrazovanja, budući da je tek 44,2 % ravnatelja istaknulo da u njihovoj školi u svakoj učionici postoje računalo i projektor. Budući da ravnatelji bitno utječu na kvalitetu nastavnoga rada, i oni sami trebali bi imati redovita usavršavanja vezana uz medijsku pismenost kako bi bili pravodobno upoznati s rezultatima najnovijih istraživanja iz toga područja te informirani o novim dostignućima vezanima uz medije koji se brzo razvijaju.

Tanja Grmuša, Ana Marguerite Tomulić, Vedrana Anđelić – Zaštita privatnosti djece i maloljetnika na društvenoj mreži Facebook: navike i iskustva roditelja

Komunikacija na društvenoj mreži Facebook postala je svojevrsni digitalni dnevnik u kojemu se intima pojedinca, njegovih poznanika i članova obitelji izlaže (pr)ocjenjivanju javnosti (Jelavić, 2009), a broj Facebook prijatelja služi kao alat za mjerenje društvenog kapitala (Krolo, 2015). U porastu su trendovi objave fotografija djece i maloljetnika koje njihovi roditelji (ne)svjesno dijele, često bez znanja i pristanka djece, kreirajući pritom njihov digitalni identitet i ne mareći o zaštiti privatnosti te posljedicama (Gabelica Šupljika, 2009). Iako se o dječjim pravima mnogo govori, a njihovo je provođenje regulirano brojnim međunarodnim propisima (Livingstone, O’Neill, 2014), zaštita privatnosti djece u digitalnom svijetu čini se još uvijek nedovoljnom. Europski je parlament sredinom 2016. usvojio Opću uredbu o zaštiti osobnih podataka (General Data Protection Regulation – GDPR), čija je primjena obvezujuća za sve zemlje članice EU-a od 2018. godine. Prema Uredbi djeca u dobi do 13, odnosno do 16 godina, ovisno o nacionalnoj regulativi zemlje članice, pristup društvenim mrežama neće moći ostvariti bez pristanka roditelja. Na ovaj se način nastoji poboljšati zaštita djece i maloljetnika u digitalnoj sferi, jačati medijska pismenost, ali i osnažiti uloga roditelja u medijskom odgoju djece. Rad će prikazati rezultate istraživanja provedenog metodom ankete među roditeljima korisnicima Facebooka s područja grada Zagreba. Cilj istraživanja bio je ispitati korisničke preferencije (navike) upotrebe društvene mreže Facebook kod roditeljske populacije, ispitati svjesnost roditelja o rizicima komunikacije na društvenoj mreži Facebook, utvrditi znanje roditelja o mehanizmima zaštite privatnosti na društvenoj mreži Facebook te istražiti upoznatost roditelja s GDPR uredbom, kao i njihovo mišljenje o njoj.

Tea Stipan – Uloga medijske pismenosti u samopredodžbi mladih uvjetovanoj medijskim idealima ljepote

Mediji danas čine sastavni dio naše svakodnevice i jedan od najvažnijih načina interakcije s okolinom, što je osobito značajno kod mladih osoba, za koje mediji predstavljaju bitan agens socijalizacije i čimbenik koji utječe na oblikovanje identiteta. Sociokulturni standardi ljepote prikazani u medijima mogu imati značajan utjecaj na samopredodžbu vlastitog izgleda kod mladih, kao i na njihove stavove prema poželjnom izgledu. Rezultati dosad provedenih istraživanja pokazuju kako medijski prikazi ideala ljepote bitno utječu na način na koji mlade osobe percipiraju vlastiti izgled. Pregled dostupne literature na temu pokazao je da kratkoročne intervencije medijske pismenosti djeluju u smislu izazivanja medijskog skepticizma i smanjivanja negativnih učinaka, no da stvarne promjene u stavovima zahtijevaju dugotrajnije intervencije. Cilj ovog preglednog rada jest pružiti podrobni uvid u dosadašnja teorijska i istraživačka postignuća iz područja utjecaja medija na samopredodžbu vlastitog izgleda kod mladih te dati smjernice daljnjem proučavanju važnosti medijske pismenosti u regulaciji zadovoljstva vlastitim tijelom.

Maja Fistrić – Utjecaj digitalizacije na generacijski jaz – od bejbibumersa do generacije Z

Tisućama godina društveno se međudjelovanje gradilo isključivo na komunikaciji licem u lice. S dolaskom i razvojem komunikacijskih tehnologija, kao i razvojem interneta, pojavili su se novi oblici društvenosti koji ne odgovaraju svakom tipu čovjeka. Prostorna i vremenska udaljenost više ne čine nikakvu prepreku da poslana poruka ne bude primljena u realnom vremenu tisućama kilometara daleko, a ti novonastali proizvodi i sustavi stvaraju svakim danom svoju, sve širu, publiku i vlastita pravila komuniciranja i obrasce socijalne komunikacije. Svrha ovog rada jest prikazati učinak procesa digitalizacije i globalizacije na različite generacije – bejbibumerse, generaciju X, generaciju Y i generaciju Z. Primjenom metode ankete istražili smo razlike između generacija kada je riječ o poznavanju digitalnih medija (novih medija). Osim toga, istražili smo i razlike u upotrebi novih medija te u načinu dolaska do željenih informacija.

Ines Šmit, Marinko Kovačić – Utjecaj tehnološke paradigme na ponašanje milenijalaca i djece

U okruženju koje u znatnoj mjeri određuje tehnološka paradigma, odrastaju milenijalci i djeca. Pri tome je od posebne važnosti komunikacijska tehnologija koja je vezivno tkivo socijalnih i gospodarskih entiteta. Internet je već radikalno redizajnirao poslovanje te organizacijske odnose u smislu dokidanja hijerarhijskih odnosa. Naša je teza kako se mlade generacije profiliraju u odnosima suradnje i razmjene znanja te mišljenja uz minimalnu prisutnost hijerarhijskih odnosa koji su u velikoj mjeri utjecali na oblikovanje ranijih generacija. Smatramo kako internetska tehnologija utječe na način razmišljanja mlade generacije i djece te se može pretvoriti u površnost, odnosno nekritički relativizam. Zbog toga se razvoj kritičkog mišljenja javlja kao nužnost za milenijalce kako bi bili u stanju samostalno i kompetentno valorizirati internetske sadržaje, ali i ostala znanja pohranjena u drugim medijima. Kritičko mišljenje mora se prvenstveno razvijati u obrazovnim institucijama.

Ivan Biošić, Sandra Biošić – Utjecaj storytelling i marketinških kampanja na djecu: bihevioralno-komunikacijski aspekti

Djeca su nerijetko zaštitna lica marketinških kampanja poznatih brendova te se često pojavljuju u medijima. Postavlja se pitanje kako storytelling i marketinške kampanje utječu na djecu. Većinom su djeca i roditelji ciljna skupina kojoj se dobro oblikovanom pričom s integriranim edukativnim činjenicama želi približiti određena tema, rješenje problema ili navika. Djeca u globaliziranom i digitaliziranom svijetu svoje prve, svakodnevne, navike vrlo često stječu praćenjem medija, ali i u pozitivnim primjerima kampanja koje korištenjem storytellinga pokazuju znatno uspješnije rezultate za razliku od svakodnevno viđenih marketinških kampanja kojima je cilj potpora i unapređenje prodaje. Storytelling kampanje sve su češće među korporacijama zbog njihove uspješnosti, a većinom se temelje na bihevioralnom i komunikacijskom pristupu. Storytelling kampanje pokazuju osjetnu razinu većeg odaziva ključnih javnosti, djece, zbog igre s emocijama, svakodnevnim navikama, međuljudskim odnosima i razvojem djetetovog karaktera. U razvoju karaktera djeteta ponajviše sudjeluju roditelji, odgajatelji, nastavnici i stručno osoblje te djetetova okolina, ali i sami mediji – od sadržaja na televiziji pa sve do igara koje u djetetovim očima sežu dalje od virtualne stvarnosti, u tzv. imaginarnu realnost. Cilj ovog rada je dobiti uvid koliki utjecaj storytelling sam, ali i u kampanjama, ima na djecu i njihove bihevioralne i komunikacijske sposobnosti. Kvalitativno istraživanje provedeno je u vrtiću na području Grada Zagreba te je obuhvatilo dvije skupine djece različitog uzrasta.

Jelena Diklić, Marija Nakić, Dajana Šošić – Edukativna uloga društvenih mreža u medijskom odgoju djeteta

Mediji imaju sve veće značenje u socijalizaciji mladog naraštaja pa tako posljednjih tridesetak godina sve više utječu na djetetov razvoj. Najznačajniji utjecaj mediji imaju na proces socijalizacije djeteta, tj. na usvajanje kulturnih vrijednosti, stavova, uvjerenja i društvenih normi. No, ubrzani razvoj masovnih medija u 20. stoljeću promijenio je način života, kao i način na koji djeca uče i provode slobodno vrijeme. Pojava interneta i globalizacija promijenili su svijest, način komuniciranja i međusobne odnose. Internet i društvene mreže postale su dio svakodnevnog života, srušili su granice vremena i prostora, granice spoznaje odavno su prešle okvire zajednice i kulture. Društvene mreže ne koriste se više samo za privatne objave i druženje te za poslovne kontakte i promociju, već sve više postaju relevantan alat za praćenje ključnih vijesti i informacija te za edukativne sadržaje. U radu se istražuje u kojoj mjeri djeca u osnovnim školama u gradu Zagrebu i Dubrovniku koriste društvene mreže poput Facebooka ili Instagrama za razmjenu edukativnih sadržaja, informacija i školskih materijala. Istraživanje je pokazalo da nastankom suvremenih, personaliziranih medija koje djeca koriste, dijete postaje informacija, vijest ili kulturni sadržaj. Učestalim korištenjem „pametnih“ uređaja i interneta djeca su dovedena u stanje veće ovisnosti o medijskim sadržajima, primaju mnoštvo beskorisnih informacija, nepouzdanih vijesti, manjak kulture, mogućnost plagiranja pa i medijskog nasilja. Na taj se način djeca, kao najranjivija skupina društva, dovode u podređeni položaj naspram medija. Edukacija je nužna kako bi se djecu osposobilo za ispravno korištenje društvenih mreža.

Lina Malek, Tina Regg, Katarina Blažina Mukavec – Nasilje u hrvatskim dječjim serijama Jelenko i Smogovci

Nasilje u medijima posljednjih je godina tema sve većeg broja znanstveno-istraživačkih radova koji ukazuju na povezanost nasilja na ekranima s nasiljem u stvarnome životu. Televizija je i dalje popularan medij kod djece, a količina nasilnih sadržaja na televiziji konstantno raste sukladno razvoju tehnologije i potraživanjima publike. Cilj je ovog rada ukazati na prisutnost nasilja u poznatim hrvatskim dječjim serijama Jelenko i Smogovci. Iako je riječ o popularnim serijama za djecu, gotovo svaka analizirana epizoda sadrži neki oblik nasilja, a fizičko nasilje je najzastupljenije. Unatoč tomu što svakodnevno raste broj radova o nasilju u medijima, i dalje nedostaje radova u kojima se govori o nasilju u hrvatskim dječjim serijama, pa je jedno od nastojanja ovog rada potaknuti daljnja istraživanja u ovom području.

Suzana Peran, Anđelka Raguž – Odnos i značenje medijskog odgoja u dječjim vrtićima: pravila i medijski izazovi

Rad prikazuje pristup i ulogu odgojitelja u medijskom odgoju djece. Slijedom toga, medijsko opismenjavanje djece promatramo s obzirom na sposobnost odgojitelja da se kompetentno i primjereno služe medijima, da su pritom kritični, medijski pismeni i svjesni (djelomične) odgovornosti kako pri stvaranju medijskih uradaka, tako i kao korisnici i kreatori medijskih sadržaja. Medijskim su sadržajima istodobno izložena i djeca koju odgojitelji obrazuju i odgajaju te im kroz odgojne metode i profesionalne pristupe sadržajno implementiraju teme i preporuke o korištenju medija. Medijski odgoj djece ovisi o obitelji, skrbnicima, utjecaju vršnjaka te se faktično navike o korištenju usvajaju i oblikuju i kroz programe i komunikacijske aktivnosti u dječjim vrtićima i predškolskim ustanovama. Stoga, rezultatima istraživanja provedenog metodom ankete među odgojiteljima iz dviju županija, utvrđujemo kako mediji pomažu u radu s djecom – koja ih poimaju kao alat za učenje, istodobno razvijajući digitalne kompetencije, i uče na zanimljiv način.

Lina Malek – Novi mediji (kao alat) u nastavi: Djeca i folklor

Hrvatska je zemlja bogata kulturnom baštinom. Narodne nošnje, pjesme i plesovi mogu se upoznati u muzejima, stručnoj literaturi i kroz djelatnost kulturno-umjetničkih društava. No, razvijena tehnologija uvela je nove oblike predstavljanja i očuvanja folklornih sadržaja. Tako, primjerice, djeca u nižim razredima osnovne škole, osim uz učitelje i udžbenike iz Glazbene kulture, tradicionalne dječje pjesme mogu poslušati na YouTubeu. Stoga je cilj rada potaknuti usvajanje znanja o hrvatskom folkloru uz pomoć novih medija kao alata i kao sredstva za edukaciju u osnovnim školama, na temelju teorijskog i praktičnog aspekta. Radom se utvrdilo da postoje stručni tekstovi i upute o upotrebi medija u nastavi, no nema tekstova usmjerenih isključivo na povezivanje nastave, medija i folklora. Osim što se osvrće na dosadašnja teorijska stajališta, kao i na primjere primjene medija u nastavi, autorica opisuje vlastiti projekt koji je ostvarila u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi čime nastoji potaknuti na upotrebu medija u obrazovanju o kulturi.

Nensi Blažević, Jana Bušić, Stana Odak Krasić – Fenomen reality televizije: od zabave do edukacije

Reality televizija postala je društveni fenomen. Predmet je brojnih rasprava i analiza jer je jedan od najgledanijih televizijskih sadržaja, a izaziva oprečna mišljenja: neki je pasionirano gledaju i u njoj pronalaze zabavu te bijeg od stvarnosti, a drugi pak zaziru od same pomisli na takav sadržaj. Reality programi mogu sadržavati neprimjerene sadržaje za sudionike i gledatelje svih uzrasta, ali mogu biti i edukativni. Uz vrlo popularne reality emisije poput Skrivene kamere i Big Brothera , manje su poznate one emisije koje su svojedobno služile kao socijalni eksperimenti radi znanstvenih istraživanja, kao što je promatranje ponašanja ljudi u zatvorenim zajednicama. Iako su istovremeno šokantni većini ljudi, takvi realityji sadrže i edukativne elemente. U ovome se radu metodom ankete istražuje mogu li reality programi, osim što su zabavni, biti i edukativni. Također, analizira se zašto ljudi gledaju takve sadržaje i identificiraju se s njima.

Antonija Đuran, Diana Koprivnjak, Nataša Maček – Utjecaj medija i uloga odraslih na odgoj i obrazovanje djece predškolske i rane školske dobi 

Djeca su od najranije dobi izložena medijima. Samim time oni imaju veliki utjecaj na djetetov odgoj i obrazovanje. Zbog količine različitih medija njihov utjecaj je brz i neprimjetan, ali istovremeno snažan. Rad se bavi prikazom pozitivnog i negativnog utjecaja medija u obrazovanju djece. Posebno su naglašene pozitivne strane kao što je dostupnost različitih informacija koje djeci služe kako bi se afirmirali kao članovi društvene zajednice kojoj pripadaju. Cilj medijskog obrazovanja je pomoći djeci da razviju kritički stav prema medijima kako bi mogli na kvalitetan način koristiti medije u odgoju i obrazovanju. Odrasli imaju veliku važnost pri odabiru medijskih sadržaja te bi trebali naučiti djecu kvalitetnom korištenju medija u svrhu učenja i vlastitog napretka. Važnost odraslih osoba bitna je jer nerijetko dolazi do negativnih posljedica utjecaja medija zbog velike količine izloženosti informacijama koje je djeci teško selektirati. Neselektiranje sadržaja može ostaviti dugoročne posljedice na razvoj djeteta, kako u školskom tako i u društvenom životu.

Kristina Ljubić Nežić – Poticanje razvoja medijske pismenosti u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju

Cilj projekta je poticanje medijske pismenosti djece u ranoj i predškolskoj dobi te uspostavljanje temelja za daljnji razvoj u suvremenom medijskom okruženju. Dob djece se navodi kao jedan od ključnih čimbenika o kojima ovisi na koji će način mediji utjecati na dijete. Mediji imaju veći utjecaj na mlađu djecu, ali, istovremeno, mlađa djeca vide posredstvo roditelja kao pozitivno i poželjno. To čini priliku i izazov za profesionalce koji rade s djecom u ranom i predškolskom odgoju za poduzimanje ranih intervencija te oblikovanje dječjih navika korištenja medijskog sadržaja. Projekt uključuje sve čimbenike koji imaju neposredan kontakt s djecom u kontekstu odgojno-obrazovnih ustanova – djecu, roditelje i odgojitelje. Medijski sadržaji korišteni su kao poticaj u radu s djecom, a s roditeljima i odgojiteljicama održana je radionica o utjecaju medija na djecu. Rezultati provedene ankete s roditeljima i odgojiteljima ukazuju na potrebu njihove edukacije u svrhu poboljšanja vlastitith kompetencija kao temelja za daljnji razvoj medijske pismenosti djece.

Call for Papers

Upute za autore

Etički kodeks

About Publisher

The Edward Bernays College of Communication Management is the first in Croatia to carry out comprehensive specialised education in communication management and public relations.

Publisher info

Edward Bernays, University College
Address: Ratkajev prolaz 8, 10000 Zagreb
E-mail: info@bernays.hr
Web: www.bernays.hr

Follow us